Kad sam bio hodža

Ispripovijedan dosljedno i jednostavno, jasno i poetično ovaj roman čini našu sarajevsku priču razumljivom i bliskom. Koristeći snagu nerečenog a jasno čitljivog, sažimajući i govor i misao i atmosferu, miješajući kulturne reference i ulični sleng, izbjegavajući naslove i podnaslove, upitnike i uzvičnike, tačke i dvotačke, imena i opise, barok i postmodernu, glagole i pridjeve, pisac pripovijeda u ritmu... Gomilajući događajima i detaljima napetost i mučninu do neizdržljivosti on tek u zadnjoj rečenici zatvarajući krug oslobađa čitaoca napetosti i muke... (…) Umjetnost prosvjetljuje i uljuđuje a ovaj roman je to uvjerljivo i samosvojno pokazao. On nas podsjeća na nas same, na svijet koji se već danas čini dalek i pomalo nestvaran. Kad sam bio hodža napisao je neko ko posvećeno čita i strpljivo sluša a onaj ko pročita ovaj tekst pažljivije će posmatrati stvarnost. Makar neće tek tako prolaziti Lenjinovom, Zagrebačkom, Beogradskom, Ljubljanskom ili ulicom Franca Prešerna.